U listopadu 1914. godine vladin povjerenik za organizaciju dobrovoljne ratne bolničarske službe uz odobrenje visoke kr. zem. vlade odredio je akciju sabiranja „darova u obliku zlatnih predmeta i gotovoga novca i inih vrijednina" na području kraljevine Hrvatske i Slavonije pod geslom „Zlato za željezo".

Nakon procjene i uz pismenu potvrdu, darovateljima se za uzvrat poklanjao željezni prsten u visini vrijednosti dara (minimalna vrijednost donacije iznosila je 5 kruna). Svrha ove humanitarne građanske akcije, bila je prikupljanje novca za obitelji poginulih vojnika „koji su zavičajnici ovih kraljevina i koji su ostavili svoje obitelji nedovoljno obskrbljene". Središte organizacije ove sabirne akcije bilo je u Zagrebu, a sakupljanje se vršilo u prostorijama Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (Ilica br. 5), u njenim podružnicama ili od strane ovlaštenih osoba u manjim mjestima.

Prsteni su nosili natpis i godinu sabirne akcije „Dadoh zlato za željezo 1914" te bili zaštićeni žigom Povjerenstva za organizaciju dobrovoljne ratne bolničarske službe u Zagrebu.