Za ljubitelje starog oružja, ali i za one kojima je oružje samo ubojito sredstvo u nadmetanju moći, otkrivamo njegovu drugu stranu, u prošlosti usko povezanu sa samim predmetom i njegovom izradom: oružje kao statusni simbol i izraz umjetničkog obrta te vrijedan materijalni izvor za povijesna istraživanja.

Izbor od 228 primjeraka pištolja i revolvera, s 20-tak primjera opreme i pripadajućeg pribora, izrađivanih od 14./15. do 20. stoljeća u majstorskim radionicama i oružarnicama diljem Europe (kako na Zapadu tako i na Istoku – u Osmanskom carstvu), upoznat će posjetitelje s raznovrsnošću i specifičnošću ovoga oružja, ali i s njihovim poznatim i manje poznatim vlasnicima, znamenitim ličnostima iz hrvatske prošlosti.

Izložba "Pištolji i revolveri iz Zbirke oružja Hrvatskoga povijesnog muzeja" predstavlja javnosti vrijedan izbor i prikaz pištolja i revolvera s pripadajućom opremom koji se nalaze unutar Zbirke oružja HPM-a. U Zbirci se ukupno čuva 2555 komada vatrenog oružja, od čega je 547 primjeraka pištolja i revolvera s pripadajućim priborom, od prve vatrene cijevi iz 14./15. stoljeća do suvremenih pištolja i revolvera, uključujući i pištolj koji je prvo tvorničko vatreno oružje proizvedeno u Hrvatskoj, 90-tih godina 20. stoljeća.

Izložba na temelju stručne obrade i znanstvenih istraživanja građe koja se čuva u Zbirci oružja Hrvatskog povijesnog muzeja, prezentira predmete iz zasebne cjeline unutar navedene Zbirke – pištolje i revolvere, kao statusni simbol i vrijedno svjedočanstvo prošlosti. Neki primjerci imaju poznato porijeklo, koje se povezuje sa značajnim imenima iz hrvatske povijesti, kao što su ban Nikola Šubić Zrinski - Sigetski (1542.-1557.) ili car Fridrik II. Veliki (1740.-1786.) i car Franjo Josip I. (1830.-1916.).

Zbirka vatrenog oružja je dio Zbirke oružja koja broji preko 5 000 primjeraka. Ovom prilikom izložen je izbor od 228 komada oružja kojima želimo pokazati bogatstvo i raznolikost ove muzejske zbirke.

Kao najstariji predmet čuva se kratka vatrena cijev iz 15. stoljeća.

Razvoj kratkog vatrenog oružja prikazan je zaista bogatim izborom pištolja na kremen, koji su najrazličitije provenijencije i izrađeni od najpoznatijih oružara koji su djelovali u najpoznatijim oružarskim centrima toga vremena. U Zbirki je čak 246 primjeraka toga sistema paljenja.

Puno manji broj je pištolja sistema paljenja na kapislu, što je i logično, jer je trajanje njihove proizvodnje samo pedesetak godina 19. stoljeća.

Veliko zanimanje na izložbi će izazvati izbor pištolja koji su izrađeni ili prerađeni na područjima pod Osmanskom vlašću. Iako manje kvalitetni od predmeta izrađenih u europskim radionicama, njihov način ukrašavanja sa bezbroj inačica ornamenta izvedenih rezbarenjem, graviranjem, tauširanjem, iskucavanjem i filigranom, stvara nezaboravnu sliku šarenila i sjaja svih mogućih vrsta materijala.

Posebno su zanimljivi primjerci u narodu nazvanih „šilja“, „zlatka“ili „ledenica“ koje su po cijeloj površini prekrivene mesinganim, srebrnim i pozlaćenim limom.

I pištolji zapadno-europskog porijekla svojom jednostavnom elegancijom i vrhunskom majstorskom izradom, nisu samo sredstvo za nanošenje ozljeda, već i materijalni povijesni izvor o životu i odnosima ljudi toga vremena. Posebno je zanimljiv pištolj sistema na kolo, koji je prema tragovima natpisa na koštanoj pločici, 15 NIC COM ZR 51, možda pripadao Nikoli Zrinskom (1542.-1557.).

Otkrićem živina fulminata, sredstva koje se pali mehaničkim udarcem, počinje novo razdoblje u razvoju vatrenog oružja. Vrlo brzo se počinje sa preinakom sistema koji su tehnički vrlo kompatibilni, tako da već do tridesetih godina 19. stoljeća najveći dio europskih vojski ima ručno vatreno oružje prerađeno sa kremenjače na kapislaru. Vojnički pištolji na kapislu pojavljuju se tek pedesetih godina 19. stoljeća. To su prvenstveno tipični konjanički pištolji punjenja s prednje strane jednim metkom. U isto vrijeme u široku upotrebu ulaze revolveri na bubanj koji se pune također s prednje strane, ali sa šest metaka, što u velike omogućava više paljenja u kratkom vremenskom razdoblju. Najpoznatiji je engleski sistem „Colt“ (1848.), „Adams“ (1851.) i austrijski „Gasser“ (1862. godine). U međuvremenu pariški puškar Houllier konstruira čahuru s ugrađenom kapislom i udarnom iglom na donjem rubu, što je prvi korak do proizvodnje sjedinjenog streljiva. Konstrukciju takvoga metka koristi puškar Lefaucheux i 1851. godine na velikoj izložbi u Londonu izlaže prvo ručno vatreno oružje punjeno sa stražnje strane jednim sjedinjenim metkom. U isto vrijeme 1845. Francuz Gustave Flobert konstruira mesinganu čahuru sa kapislom na rubnom dijelu dna. Taj sistem rubnog paljenja zadržao se do danas i to streljivo se i danas naziva „flobert“.

Pojavom takvog sjedinjenog metka s mesinganom ili čeličnom čahurom, s ugrađenom kapislom na dnu čahure, punjenog barutom i zatvorenog lijevanim, u kalupima modeliranim zrnom, prestaje teški i dugački razvojni put od prve vatrene cijevi  iz 14. stoljeća pa do modernog vatrenog oružja druge polovine 19. stoljeća. Iako je za taj put bilo potrebno 500 godina, daljnji razvoj krenuo je astronomskom brzinom. Već krajem 19. stoljeća imamo brzometno automatsko ručno vatreno oružje, topništvo sa dometima razornih granata i do 20 kilometara, a već krajem prve polovine 20. stoljeća oslobođena je energija atoma i stvorena užasna uništavajuća snaga.

U Zbirci oružja HPM-a uza sve ovdje nabrojene primjerke, nalazi se i pištolj koji je prvo tvorničko vatreno oružje hrvatske države u povijesti – poluautomatski pištolj PHP MV, kalibar 9 mm, izrađen 90-ih godina 20. stoljeća.

Pogledaj izložbu