"Bio jednom jedan kralj (Perica se zvao), ovo je slikovnica za odrasle i za djecu. Odrasli neka je gledaju do 11. / 11. 1945., a onda neka je daju djeci da se i ona zabavljaju!"

Izbori za Ustavotvornu skupštinu Demokratske Federativne Jugoslavije održani su 11. studenog 1945. godine. Temeljem Zakona o izboru narodnih poslanika i Zakona o biračkim spiskovima znatno se izmijenilo predratno biračko tijelo: iz biračkih popisa bile su izbrisane sve osobe optužene da su surađivale s okupatorom, a pravo glasa dobili su vojnici, žene i osobe mlađe od 18. godina. Pritisak vlasti naveo je oporbene stranke na bojkot izbora, na što su one odgovorile uvođenjem „kutije bez liste“ („ćorave“ kutije) kojima je glasačima trebalo osigurati mogućnost izbora i jamčiti „tajnost“ glasanja. Glasovalo se ubacivanjem kuglica u jednu od dvije vrste kutija: državnu i već spomenutu, opozicijsku ili tzv. ćoravu kutija, kako je pogrdno bila nazvana.

Na ove izbore izašlo je više od 80% birača. Lista Narodne fronte, deklarativne koalicije svih demokratskih stranaka, a stvarne ekspoziture komunističke partije dobila je oko 90% glasova čime je bio ozakonjen jednopartijski sistem vlasti.

Gornji citat dolazi iz slikovnice Vilima Svečnjaka koja je tiskana u Rijeci 1945. godine i predstavljena je ovom virtualnom izložbom.
Autor tj. „Barba Vilko“, naglašava da je slikovnica nastala „kao uspomena na 11. 11. 1945.“ te prema njegovom naputku treba služiti i kao bojanka „Djeca neka bojadišu crteže pastelom“.
U Hrvatskom povijesnom muzeju se čuvaju i originalni crteži (HPM/MRNH C 3441-3464) koji su poslužili kao skice za ovu slikovnicu.

Vilim Svečnjak je rođen 12. srpnja 1906., a umro je 3. lipnja 1993. godine u Zagrebu. U početku je na Realnoj gimnaziji u Zagrebu učio kod Zlatka Šulentića. Potom je upisao Akademiju likovnih umjetnosti, najprije kiparstvo, a zatim  je 1933. godine diplomirao slikarstvo. U Zagrebu 1930. osniva „Pučki teatar“  i uređuje časopis „Kronika“ te surađuje u mnogim listovima. Za vrijeme boravka u Parizu 1934. godine sudjeluje s grupom „Zemlja“. Do rata je Svečnjakovo stvaralaštvo obilježeno socijalno-kritičkom notom. Tridesetih godina radi na ciklusu iz Mitrovice, zatim na ciklusu Balade Petrice Kerempuha, a četrdesetih godina nastavlja angažiranim pristupom, no razvija i druge oblike likovnog izraza, više intimističkih i ekspresionističkih obilježja.
Zbog suradnje s NOP-om je 1943. godine osuđen na smrt. S krivotvorenom propusnicom otišao je na Sušak, zatim po vezama u Assisi, gdje je namjeravao kopirati Giottove freske. Bio je smješten u samostanu sa Židovima i političkim izbjeglicama iz raznih krajeva Europe. Zbog lošeg zdravstvenog stanja pridružila mu se supruga. Jednom prilikom su oboje završili u tamnici gdje su prestrašeni pisali životne ispovijesti. Čim su uz pomoć prijatelja pušteni Svečnjak se je stavio na raspolaganje Predstavništvu AVNOJ-a u Rimu. Neko vrijeme je bio na liječenju u Napulju i Bariju, a zatim u Dalmaciji. Kasnije je upućen u Rijeku sa zadatkom obnove kulturnog života Rijeke i Istre. Poslije rata, 1949. godine u Rijeci osniva Modernu galeriju. Bio je član grupe „Mart”, a 1962. osniva grupu „Ars”.

_______________

Autorice izložbe: Ana Filep, Snježana Pavičić, Nataša Mataušić