Nova akvizicija: Rukom pisani molitvenik protiv kuge iz Dubrovnika

Hrvatski povijesni muzej nedavno je u svoju zbirku uvrstio iznimno rijedak predmet – rukom pisani molitvenik namijenjen zaštiti od kuge, nastao u Dubrovniku, vrlo vjerojatno na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće. Knjižica malog formata (100 × 150 mm), naslovljena Piesni odgovorne s molitvam zarkovniem rasliekiem svezima kod svetoga chjajka Franceska od Asigia, otkupljena je iz bečkog antikvarijata INLIBRIS, a prije toga se nalazila u privatnoj zbirci u Kanadi. Prema provenijencijskim podatcima, potječe iz franjevačkog Samostana male braće u Dubrovniku.

Sitna knjiga, velika povijest

Molitvenik broji naslovnu stranicu i 26 nenumeriranih stranica raspoređenih na 14 listova, ukoričenih u novije korice obložene mramornim papirom. Pisan je latinicom na hrvatskom jeziku, starijom dubrovačkom ortografijom. Tekst je ispisivan crnom tintom, dok su naslovi i inicijali istaknuti narančastom bojom – detalj koji rukopisu daje izrazitu vizualnu živost unatoč naizgled skromnim dimenzijama.

Veza s franjevačkim redom nedvosmislena je već iz samog naslova i uvodnih stranica, gdje se izričito spominju mala braća (Male Brachje) i utemeljitelj reda sv. Franjo Asiški. Na jednoj od uvodnih stranica pisac napominje da je priložena pjesma posvećena Djevici Mariji i prevedena iz latinskog u slovinski a pjeva se u crkvama Reda male braće, što precizno upućuje na samostan u Dubrovniku kao izvorišno mjesto rukopisa.

Molitva kao štit od epidemije

Molitvenik donosi devet molitava posvećenih svetcima zaštitnicima: Blaženoj Djevici Mariji, sv. Roku, sv. Sebastijanu, sv. Franji Asiškom, sv. Antunu Padovanskom, sv. Diegu, sv. Paškalu, Margareti Kortonskoj i sv. Franji Solanskom. Izbor svetaca nije slučajan – sv. Rok i sv. Sebastijan, „tješitelj bolesnih", štovani su kao zaštitnici oboljelih od kuge, a kratice V. (versikul) i R. (responzorij) koje se pojavljuju uz molitve otkrivaju da je riječ o liturgijskim pjesmama namijenjenim izmjeničnom pjevanju između predmolitelja i zajednice vjernika – kakvo je pratilo crkvene procesije i obrede, možda i one priređivane u vrijeme epidemija.

Malen i lako prenosiv format molitvenika, uz svu svoju sadržajnu usmjerenost na zaštitu od bolesti, upućuje na zaključak da je knjižica možda bila osobni predmet – nešto što se nosilo uza se u danima kuge.

Dubrovnik i kuga: grad koji je naučio preživjeti

Epidemijske bolesti su Dubrovačkoj Republici bile dio svakodnevice. Kao velika mediteranska luka srednjem i ranom novom vijeku, Dubrovnik je često bio među prvim mjestima na koja su morskim putovima pristizale nove epidemije – od crne smrti do kolere.

Upravo ta gorka iskustva potaknula su Dubrovnik na pionirske mjere javnozdravstvene zaštite. Grad je već u 14. stoljeću razvio jednu od najstarijih zabilježenih praksi formalne karantene, a dubrovački lazareti, namijenjeni izolaciji pridošlica od 30 do 40 dana, i danas stoje kao materijalni svjedoci te duge borbe s nevidljivim neprijateljem.

Molitvenik nastao u tom gradu, u takvom kontekstu, nije tek pobožni tekst. On je dokument straha, nade i zajedničke molitve zajednice koja je znala što znači živjeti uz prijetnju epidemije.

O akviziciji

Rukopis je otkupljen od bečkog antikvarijata INLIBRIS. Ortografske osobitosti teksta smještaju nastanak molitvenika u razdoblje kasnog 17. ili ranog 18. stoljeća, a sadržajna i provenijencijska veza sa Samostanom male braće čini ga vrijednim svjedokom vjerskog i društvenog života dubrovačke zajednice u doba epidemija.

Molitvenik će biti predstavljen u stalnom postavu obnovljenog Hrvatskog povijesnog muzeja pa vas pozivamo da nas pratite za sve detalje o otvaranju i novim akvizicijama.